Fraktale obično definišu kao geometrijske oblike, koji mogu biti podeljeni u delove, od kojih je svaki
minijaturna kopija celine. To su matematičke strukture poznate kao trougao Serpinskog,
Kohova pahuljica,
Pianova kriva… fraktali ponekad liče na oblike koje pronalazimo u prirodi, pa
gledajući ih možemo videti cveće,
planine, ponekad čak i ljude. U prirodi ćemo retko naići na
trouglove ili kvadrate, ali ćemo naići na fraktale
- obale podsećaju na njih. Na internetu danas
možemo da nadjemo milijarde formula i iskoristimo ih u raznim
programima za kreiranje fraktala.
Mnogi fraktale prave zabave radi, neki ih koriste za umetničko izražavanje, a matematičari koriste
fraktale da bi opisali organske materije, modelirali eroziju tla ili analizirali seizmičke šeme. Fraktali izgledaju
kompleksno, nasumičnog oblika, ali mnoge možemo napraviti uz pomoć jednostavnih formula. Fraktali i Haos
su novije matematičke grane, pošto ih mozemo proučavati samo uz pomoć moćnih kompjutera. Fraktale,
medjutim, mozemo opisati kao sponu izmedju matematike i umetnosti.
Kako se razvijala tehnologija, a sa njom i kompjuteri, tradicionalna umetnost dobila je novu granu-digitalnu umetnost. Fraktalna umetnost danas se smatra delom pokreta digitalne umetnosti. Fraktale više ne pravimo samo u svrhu proučavanja matematike - postali su vrednost i lepota sami za sebe. Koliko god da su kompjuteri važni za stvaranje fraktala, oni ostaju samo neophodan alat - potrebno je ljudsko oko da pronadje osećaj, poruku ili čisto zadovoljstvo u oblicima i bojama “svetova unutar svetova”, kako neki od nas nazivaju fraktale. |